Dubrovnik, kasnosrednjovjekovni planirani grad na južnodalmatinskoj obali, postao je značajnom sredozemnom pomorskom silom već u 13. stoljeću. Ekonomski procvat nastavio se i u povijesnom razdoblju Dubrovačke Republike, posebne političke i teritorijalne cjeline čiji su se stanovnici Grada ponosili svojom kulturom, uspješnom trgovinom, a osobito slobodom koju su uspjeli sačuvati kroz stoljeća.

Premda u velikoj mjeri oštećen potresom 1667. godine, Dubrovnik je uspio sačuvati svoje prekrasne gotičke, renesansne i barokne crkve, samostane, palače i vodoskoke. Zidine starog Dubrovnika okružuju taj izvanredno sačuvan kompleks javnih i privatnih, sakralnih i svjetovnih građevina. Knežev dvor, glavna ulica staroga grada Stradun, crkva svetog Vlaha, katedrala, tri velika samostana, zgrada Carine i Vijećnice, zvonik te česme samo su neke od značajnih građevina stare gradske jezgre koja je 1979. godine uvrštena na UNESCO Popis svjetske kulturne baštine. U stalnom postavu Gliptoteke HAZU nalazi se nekoliko spomenika, izvorno smještenih u zaštićenoj gradskoj jezgri, koji su dio franjevačkog samostana i crkve, uz zvonare s gradskog zvonika.

Figure s dubrovačkoga zvonika, u gradu popularno prozvane Maro i Baro, poznate i kao Zelenci (zbog brončane patine koju su s vremenom poprimili), svrstavaju se u prvorazredna djela renesansnog kiparstva i kod nas su jedini kipovi izvedeni u bronci iz toga doba. Pretpostavlja se da ih je oko 1478. godine izradio Michele di Giovanni. Brončane pokretne skulpture izbijale su sate na dubrovačkome gradskom zvoniku, podignutom 1444./1445. godine.

Gradnja franjevačkog samostana Male braće i crkve sv. Frane unutar gradskih zidina započela je 1317. godine. Kao jedne od rijetkih dubrovačkih građevina koje su preživjele potres iz 1667. godine, samostan i crkva ističu se svojom arhitekturom i dekoracijom. Crkva sv. Frane ima raskošan južni gotički portal, a djelo je braće Leonarda i Petra Petrovića iz 1498 godine. Portal je prožet kasnogotičkim shvaćanjima, a prikazi odražavaju utjecaje Petra Martinova iz Milana i Jurja Dalmatinca. Monumentalan portal nadsveden je arhivoltom sa središnjom skulpturom Piete u kasnogotičkom stilu.

Unutrašnjost samostana s kasnoromaničkim klaustrom iz 1360. godine, djelo je Mihoja Brajkova. Klaustar ima 120 stupova koji okružuju unutarnji vrt, a dio klaustra bio je oslikan freskama od kojih su mnoge tijekom vremena izblijedile. Ovaj klaustar je jedno od najboljih romaničko-gotičkih ostvarenja u cijeloj Hrvatskoj. U njegovom središtu nalazi se fontana s likom svetog Franje.