U petak 26. kolovoza u 12 sati u dvorištu Gliptoteke HAZU svečano su dodijeljene nagrade XIV. trijenala hrvatskoga kiparstva.
Ocjenjivački sud XIV. trijenala hrvatskoga kiparstva (Petar Barišić, Nataša Ivančević, Antonija Balić, Vedran Perkov, Filip Turković-Krnjak) Veliku nagradu Trijenala (15.000 kn) dodijelio je Lorenu Živkoviću Kuljišu za rad Flešbekarij,
Tri jednakovrijedne nagrade Trijenala (5.000 kn) dobili su Matija Plavčić za rad Nemoć, Martina Miholić za rad Liquid Realities i Marina Bauer i Zrinka Šimičić Mihanović za Izvedbu koja se dira.
Posebno priznanje Ocjenjivačkog suda dobila je Marijana Stanić za rad Prolazi.
Po prvi put dodijeljena je Nagrada Ljevaonice umjetnina Ujević (lijevanje u materijalu u vrijednosti od 10.000 kn), Dini Bićaniću za rad Mother.
Po drugi put na Trijenalu je dodijeljena Nagrada Goranske kiparske radionice Lokve (Sudjelovanje u sazivu GKR Lokve). Nagradu je dobio Denis Krašković za rad Napad na gospodina Golaća.
Nagradu Hrvatske sekcije AICA-e (2.000 kn) Idi Blažičko za rad Slobodan Prostor dodijelio je ocjenjivački sud HS AICA-e (Maja Flajsig, Svjetlana Sumpor, Nevenka Šarčević).
Obrazloženje Nagrada XIV. trijenala hrvatskoga kiparstva
VELIKA NAGRADA XIV. TRIJENALA HRVATSKOGA KIPARSTVA
Loren Živković Kuljiš
Rad Flešbekarij autora Lorena Živkovića Kuljiša nastao je spajanjem pojmova flashback i bestiarij, a riječ je o instalaciji čija je tema oblikovanje zbirke scena osobnih i kolektivnih predodžbi. Instalacija se sastoji od 20 fotografija scena modeliranih u glini koje prikazuju slike i tekstove iz različitih medija, pohranjene u autorovoj memoriji, koje se s vremena na vrijeme, kao flashbackovi aktiviraju u njegovoj svijesti. Ove flešbekove autor tada modelira u glini, uz njih upisuje tekst koji prati scenu te ih fotografira da djeluju kao filmski kadrovi s titlom. Na prvi pogled atipična kiparska kompozicija u suštini sadrži cijeli spektar kiparskih elemenata koji sadržajem i kvalitetom izvedbe izdvajaju ovaj rad. Analitičko i introspektivno istraživanje i promišljanje umjetničkih sadržaja i vlastite svijesti, umjetnika dovodi do materijaliziranja „ideja“ i stvaranja scenografskih prikaza kao vlastitih višedimenzionalnih predodžbi. Pritom je naglasak stavljen i na sam proces nastanka rada gdje glavni izvedbeni materijal glina, kao tradicionalni kiparski materijal koji nije trajan, fotografiranjem to na neki način postaje. Loren Živković Kuljiš ovim radom povezuje različite kategorije temporalnosti i intermedijalnosti, a specifičnim plastičkim jezikom oblikovao je unutarnji autoportret, tj. Flešbekarij. Kao što i sam autor navodi, riječ je o radu u nastajanju, koji se svakim novim izlaganjem mijenja i nadopunjuje, a postavom na ruiniranom zidu palače Vranyczany u Berislavićevoj ulici dobiva novu, vizualno snažnu i dojmljivu dimenziju, koja dodatno potencira sve idejne i sadržajne aspekte rada.
TRI JEDNAKOVRIJEDNE NAGRADE XIV. TRIJENALA HRVATSKOGA KIPARSTVA
Marina Bauer i Zrinka Šimičić Mihanović
Izvedba koja se dira Marine Bauer i Zrinke Šimičić Mihanović plod je višegodišnjeg istraživanja dviju autorica (kiparice i plesačice) koje u ovoj izvedbenoj instalaciji kombiniraju koreografiju, aktivno sudjelovanje posjetitelja i osjetilno iskustvo koje iz toga proizlazi. Svi sudionici, kako autorice navode, „dijele odgovornost za doživljeno i viđeno“, što taj koncept čini bitnim pomakom u promišljanju skulpturalnog prostora. Riječ je o izvedbi koja kiparske elemente uspješno provodi kroz drugi medij, a koja se u cjelini ističe izvedbenim perfekcionoizmom i značenjskom slojevitošću.
Martina Miholić
Prostorna instalacija Liquid realities Martine Miholić bazira se na dugogodišnjem likovnom istraživanju autorice povezanim s distopijskim prikazom zaboravljenog grada, ljudske vrste i razasute virtualne memorije. Koristeći siromašne materijale, estetikom usporedivom s onom koju je promicao pokret arte povera autorica stvara ambijent koji evocira rasulo, zgarište, izgubljenost u prostoru i vremenu, ilustrirajući podsjetnik na proteklo vrijeme i posljedice izolacije za vrijeme trajanaj COVID-a, koje je dovelo do potpune rasutosti i otuđenja. U cjelini, riječ je o distopijskom prikazu snažne likovne pojavnosti i jakog simboličkog naboja u kojem sve razine značenjskih procesa postižu sinergijski učinak.
Matija Plavčić
Apstraktna viseća drvena konstrukcija pod nazivom Nemoć, autora Matije Plavčića, rad je koji se svojom kompleksnošću i kvalitetom izdvaja i na vizualnom i idejnom aspektu. Inspiriran općim stanjem nemoći u koje nas je u 2020. godini uvela pandemija COVID-a, Matija Plavčić vizualizira statističke podatke novozaraženih i preminulih tijekom pandemije. Kako bi iskazao tužnu i frustrirajuću statistiku, nizanjem drvenih segmenata gradi vizualno dojmljivu šest metarsku apstraktnu ljuskastu formu u kojoj svaki od koncentričnih lukova predstavlja 3 dana tijekom pandemije COVID-19 u Hrvatskoj, a svaka drvena pločica simbolizira jednu preminulu osobu u razdoblju od travnja 2020. do svibnja 2021.
POSEBNO PRIZNANJE OCJENJIVAČKOG SUDA
Marijana Stanić
Interaktivna audio instalacija autorice Marijane Stanić pod nazivom Prolazi sastoji se od velikog broja odbačenih okvira vrata, od kojih svaki okvir u interakciji s posjetiteljima repetira zvuk zalupljenih vrata drugačijeg tonaliteta i intenziteta. Riječ je o dojmljivom audio-vizualnom prostornom ambijentu, koji na simboličkoj razini figurira kao metafora raznih osjećaja, postupaka i reakcija posjetitelja koji su kroz ta vrata jednom prošli ili će proći.
NAGRADA LJEVAONICE UJEVIĆ
Dino Bićanić
Rad Mother autora Dine Bićanića sastoji se od 324 skulpture u glini, portreta umjetnikove majke, gusto postavljenih na kvadratnoj ploči. Višesatno svakodnevno portretiranje majke tijekom sedam mjeseci pridaje ovoj, na prvi pogled klasičnoj kiparskoj kompoziciji karakter performansa, naglašavjući pritom strpljiv i pedantan proces stvaranja umjetničkog djela. Koristeći elemente autoironije, različitošću ekspresije svakog od 324 portreta autor izražava veliku privrženost i emocionalnu povezanost s vlastitom majkom, povezujući fragilnost i osjetljivost materijala sa snažnim i iskrenim emocijama koje nastaju u ovom stvaralačkom procesu.
NAGRADA HRVATSKE SEKCIJE AICA-e
Ida Blažičko
Ocjenjivački sud HS AICA-e nagradu XIV. trijenala hrvatskoga kiparstva 2022. godine dodjeljuje radu Slobodan prostor Ide Blažičko, prostorno specifičnoj instalaciji postavljenoj u paviljonu na Trgu N. Š. Zrinskog u Zagrebu 2022. godine. Rad Ide Blažičko istaknuo se prepoznatljivim autorskim rukopisom: jednostavnom, ali moćnom florealnom formom crvene boje autorica je iskazala senzibilnost za odnos djela i prostora u kojem, odnosno za koji, ono nastaje te delikatnošću izvedbe pokazala superiorno ovladavanje materijalom. Rad Ide Blažičko estetizira javni prostor, ali i redefinira monumentalnost: umjesto trajnosti, nepomičnosti i nepromjenjivosti, umjetnica bira formu i materiju koju bitno određuje živa interakcija s neposrednom sadašnjošću, odnosno specifičnostima trenutka, što se očituje u promjenjivosti skulpture ovisno o trenutnim uvjetima vjetra, svjetla, atmosferskih prilika. Nježna forma strukturirana od napetih komada tkanine pričvršćenih za arhitekturu paviljona monumentalna je i moćna u svojoj lakoći i okolišem uvjetovanoj promjenjivosti i pokretljivosti. Slobodan prostor koji joj je bio na raspolaganju umjetnica je iskoristila za stvaranje nepretenciozne forme koja se ostvaruje u finoj nadogradnji na postojeće zadatosti i uzajamnoj prožetosti s ambijentom te je time manifestirala ideju slobode kao kreativnog nadilaženja situacijom uvjetovanih ograničenja. Ovim je radom izražajna kolorita, a djelomično transparentnog materijala tj. tkanine koja se mijenjala ovisno o dobu dana i osvjetljenju, autorica dala posve originalni naglasak istaknutoj lokaciji u središtu Zagreba, unutar perivoja formiranog krajem 19. stoljeća. Uvid u njezin opus dodatno ističe dosljednost pa ovaj sretan spoj ne čudi jer kreira jedinstven susret skulpture s prostorom i prostora sa skulpturom koji doprinose elegantnoj preobrazbi, atmosferičnosti duha mjesta. Prolaznicima koji su se zatekli u blizini, slučajno ili ciljano, otvarao je intuitivne slojevite mogućnosti vlastitog povezivanja. Autorica vješto potvrđuje važnost likovne umjetnosti u oplemenjivanju javnog prostora, u prožetosti slobode i prostora, u različitim odnosima; vijugavim formama i laganim pokretima na vjetru, punini i praznini, ali napose u komunikaciji s okolinom u kojoj rad ipak nema isključiv naglasak, nego njime potencira sugestivnu snagu prirode, i to spomenika parkovne arhitekture.
Članovi ocjenjivačkog suda HS AICA-e: Maja Flajsig, Svjetlana Sumpor, Nevenka Šarčević
