/ Hrvatski paviljon na 57. Venecijanskom bijenalu
Organizatori: Gliptoteka HAZU, Moderna galerija, Zagreb,
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Umjetnici: Tina Gverović, Marko Tadić
Kustosica: Branka Benčić
„Horizont očekivanja“ predstavlja umjetnike Tinu Gverović i Marka Tadića. Projekt se realizira kao dvostruka samostalna izložba i temelji na produkciji novih radova umjetnika, posebno mišljenih za izlaganje na Bijenalu. Izložba Tine Gverović i Marka Tadića strukturira se kao fragmentaran narativ i ukazuje na privremenost izložbenog prostora, spajajući dvije umjetničke pozicije koje se bave temama neizvjesnosti, tenzija ili urušavanja te načinima putem kojih ih dovodimo u različite uvjete i kontekste.
Tina Gverović i Marko Tadić u svojim radovima angažiraju konceptualne postupke i subjektivnu imaginaciju upisane u prostorne i vremenske diskontinuitete. Tako se konstituira prostor koji propituje strukture izlaganja i percepciju promatrača, artikulirajući njegov fluidan, gotovo performativan karakter kretanja prostorom. Riječ je o obliku koloniziranja prostora kao
autorefleksivnoj gesti. Izbjegavajući fiksnu naraciju koja ocrtava određen sadržaj, izložba sudjeluje u stvaranju niza međuodnosa i pukotina, ukazujući na preinake i lomove kao mjesta potencijalne transformacije i imaginacije.
Uz pomoć različitih medija, slikarstva, crteža, instalacije ili teksta TinaGverović radove stvara u obliku dezorijentirajućih instalacija koje angažiraju prostor, teritorij i identitet te propituje odnos radova i imaginacije. Njezine su slike fluidne i krhke predodžbe, koje levitiraju između različitih stanja. U instalaciji Fantomska trgovina: More ljudi, koja se sastoji od slika i predmeta, Tina Gverović nastavlja propitivati procese prikupljanja, pozornost usmjerava na povijest i materijalnost, tijela u tranzitu, kao pokretne mase ili geopolitičke
subjekte.
Marko Tadić u svojem je radu dugoročno fasciniran naslijeđem modernizma. Događaji koje treba zaboraviti instalacija je koja se koristi dijaprojekcijama, filmom i crtežima, povezanima sustavom konstruktivnih elemenata. Počiva na nizu projiciranih slika, vintage imaginarija, a pronađeni slajdovi kao ready made slike ili found footage / found images predstavljaju prizore u koje umjetnik intervenira crtanjem ili struganjem. Inscenirajući priču na razmeđu
dokumenta i fikcije, Marko Tadić razvija narativ labavo povezanih prizora uokvirujući napuštene ili zaboravljene lokacije, kao ostatke zamrznutog vremena, vizualnu panoramu koja lebdi negdje između povijesti, sjećanja i projekcija budućnosti.
Preuzimajući naslov iz teorije recepcije Hansa Roberta Jaussa, kao struktura koja omogućuje razumijevanje, „horizont očekivanja“ ukazuje na platformu zajedničkog iskustva, kao i neizvjesne mogućnosti identifikacije zajedničkog značenjskog vidokruga.
Branka Benčić
