Cilj je izložbe bio prikazati sadrene odljeve stećaka uzetih "in situ", koji su nastali radom prilikom sudjelovanja na "Izložbi srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije" održane u Parizu 1950. godine, a potom iduće godine u Zagrebu. Ti se odljevi danas nalaze u Gliptoteci u Zagrebu, a potječu od stećaka s nekoliko različitih lokaliteta (primjerice Cista Velika kod Imotskog, Dubravka u Konavlima, Brotnice (Konavle), Radimlja kod Stoca te ostalih). Za izradu odljeva Gliptoteka (tada pod nazivom Gipsoteka) je 1949. godine angažirala Ivana Rendjea, profesora, povjesničara i numizmatičara koji je 30-ih i 40-ih godina proučavao i fotografirao stećke, a izradio je i detaljnu kartu nekropola stećaka, dok je slikar i povjesničar umjetnosti Ljubo Babić bio umjetnički voditelj pariške izložbe. Uz Zbirku sadrenih odljeva stećaka nalaze se i fotografije koje je načinio Rengjeo, a digitalizirane su 2018. povodom izložbe iduće godine. Za izložbu su pripremljene i fotografije koje je načinio jedan od najpoznatijih i najboljih fotografa 20. stoljeća u nas, Tošo Dabac.
Od 2008. godine krenulo je upisivanje stećaka na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, prigodom čega je komisiji iz UNESCO-a dostavljen doista obiman materijal o problematici. Za upis su se prijavile četiri države – Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora te Srbija, zemlje unutar kojih se nalazi izvjestan broj lokaliteta sa stećcima, barem u njihovim pograničnim dijelovima. Hrvatska je prijavila 2 lokaliteta, BiH čak 22, Crna Gora 3 te Srbija 3, a zamolbe su predane UNESCO-ovom uredu u Parizu. Dana 15. srpnja 2016. godine na zasjedanju UNESCO-ova Odbora za svjetsku baštinu u Istanbulu upisano je 28 lokaliteta iz spomenutih zemalja na Popis svjetske baštine. Od lokaliteta iz Hrvatske upisana su dva: Velika i Mala Crljivica u Cisti Velikoj, koja se nalazi duž magistralne ceste Trilj – Imotski te lokalitet Dubravka (s crkvom sv. Barbare) u Konavlima, u blizini tromeđe Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom.