izložba je produljena do 20. kolovoza 2018.
Više o izložbi:
ISTINA U SLIKARSTVU
Iz predgovora akademika Tonka Maroevića:
„Kako ovom novom izložbom Vrkljan nastavlja na motivskim i morfološkim premisama radova od prije nekoliko godina, svojim ću tekstom također pokušati nastaviti gdje sam prilikom predstavljanja „Zagrebačke škole“ stao. Svjestan sam da govorim o opusu u zreloj i zaokružujućoj fazi, da pišem o slikarstvu izrazite autoreferencijalnosti i metamedijske svijesti, da razmišljam o djelima velike metjerske uvjerljivosti i ništa manje imaginativne i refleksivne zauzetosti.
…za Zlatana Vrkljana istina u slikarstvu sadržana je podjednako u naravi pigmenta i veziva, u odsjaju ili zagasitosti površine, u gipkosti ili suzdržanosti geste, u evidentnoj ili latentnoj ikoničnosti, u preljevima ili kontrastima tonova, u odmjerenosti ili dinamičnosti raspoređenih elemenata itd.
Jednom riječju, Vrkljan također smatra kako služi istini slikarstva, ili je pak dostiže, kad ima povjerenja u vlastita sredstva i nastoji iskoristiti njihove raznovrsne potencijale, kad vidljivo i nevidljivo kaptira u odgovarajuće osjetljive prijemnike, kad optičke poticaje transformira u svojevrsna magnetna polja, kad sjećanja i uspomene prevodi u plošne znakove, kad želje i doživljaje interpretira kao vizualno ulančane i umrežene energetske emanacije.
Figurativno i apstraktno kod njega se nadopunjuju iznimnom prirodnošću, a tradicijsko i inovativno također se iznimno skladno prepliću. Svoja znanja i umijeća, kao i svoje dvojbe i neizvjesnosti, odavno je želio podijeliti s drugima, onako kako je u usporedbi s ostalima nastojao provjeriti i produbiti vlastita iskustva.
Kroz puna četiri desetljeća Vrkljan uspostavlja svoj kreativni (a ne puko interpretativni) dijalog sa svojim likovima – kako bi Baudelaire formulirao – svjetionicima, jer odavno su nastala i djela amblematičnih naslova, kao što su „Za Verrocchia“, „Za Velasqueza“ i „Za Testena“.
…Tipološki i količinski izložbom dominira serija portreta moćnih slikarskih individualnosti, već preminulih mogućih uzora i dragih kolega, a svaki je predstavljen u simbiozi prepoznatljiva fizičkog lika i karakterističnog ostvarenja, odgovarajuće stilske parcele.
…U punom posjedu ekspresivnih moći i metjerskih zahtjeva slikar je u stanju spustiti se i na razinu „žanra“, ponuditi nam tradicionalne obiteljske prikaze: „TZNSPF“ i „Šimraci“, odnosno genealogiju svoje repate pasmine: „Moje pseće društvo“. Umjesto zahtjevnijih i načelno zauzetijih radova, umjesto programatskih i mentalno radikalnijih slika, čini nam se sretno poantirati izložbu djelima veće komunikativnosti i svojevrsne popularizacije prikazivačke vještine, jer Vrkljanovo slikarstvo može djelovati i djeluje i na više razina.“
Životopis:
Rođen je 1955. u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1979. godine u klasi profesora Šime Perića. Od 1979. do 1981. godine suradnik je majstorske radionice profesora Ljube Ivančića i Nikole Reisera. U razdoblju od 1987. do 1994. asistent je i docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Inicijator je i pokretač zagrebačke galerije Arteria, a od 1994. do 1999. godine bio je njezin umjetnički voditelj. Godine 1999. predstavljao je Hrvatsku na 48. Venecijanskom bijenalu. Izlagao je na više od 35 samostalnih izložbi (Zagreb, Varaždin, Stari Grad, Dubrovnik, Slavonski Brod, Karlovac, Umag, Split, Poreč, Požega, Pula, Osijek, Ljubljana, Trst, Pariz) te na brojnim međunarodnim izložbama u Hrvatskoj i u svijetu (Kairo, Venecija, Santiago de Chile, Seul, Buenos Aires, Pariz, Moskva, Beograd, Sarajevo, Ljubljana). Od 2006. godine izvanredni je profesor na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 2014. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Za ostvareni opus nagrađen je mnogobrojnim nagradama i priznanjima među kojima se ističu Nagrada 9. salona mladih 1979. godine, Nagrada „Josip Račić“ 1988., Nagrada međunarodnog žirija 7. međunarodnog bijenala u Kairu 1998. godine, Premija u San Cascianu dei Bagni 1999., državna „Nagrada Vladimir Nazor“ za 2006. godinu te odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u hrvatskoj kulturi 1996. godine.
