Povijesni grad Trogir i njegova bogata kultura stvarana pod utjecajem starih Grka, Rimljana i Mlečana upisana je na Popis svjetske baštine 1997. godine. Razvoj ovoga grada započinje dolaskom grčkih kolonista s otoka Visa koji na mjestu ilirskoga naselja osnivaju koloniju Tragurion, koja se razvila u antički grad. Iz helenističkoga doba sačuvan je ortogonalni plan ulica s brojnim javnim i stambenim zgradama te utvrdama. U razdoblju srednjega vijeka podižu se sakralne građevine te se obnavljaju gradske zidine, dok razdoblje od 13. do 15. stoljeća predstavlja vrhunac društvene, gospodarske, kulturne i umjetničke moći Trogira. Tome je pridonio njegov geografski položaj zahvaljujući kojemu je bio izložen utjecajima francuske sredine, Venecije te talijanskih središta romaničke umjetnosti. Grad Trogir je prepoznat kao najbolje sačuvan romaničko- gotički grad čiju gradsku jezgru čine tvrđave te sakralne i svjetovne građevine među kojima se ističu Knežev dvor i gradska loža. Njegove romaničke crkve upotpunjene su renesansnim i baroknim zdanjima te djelima Majstora Radovana, Blaža Jurjeva Trogiranina, Ivana Duknovića, Andrije Alešija i Nikole Firentinca. Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom koja predstavlja najuspjeliju sintezu dalmatinske srednjovjekovne umjetnosti. U Gliptoteci HAZU nalazi se odljev Radovanovog portala te skulpture Nikole Firentinca iz Trogirske katedrale (Sv. Jeronim, Sv. Ivan Krstitelj) i crkve sv. Sebastijana (Sv. Sebastijan).

Gradnja trogirske katedrale sv. Lovre započela je 1213. godine, a trajala je do 1589. godine, zbog čega su na građevini uočljivi stilovi od romanike do baroka. Trogirska katedrala ima tlocrt trobrodne romaničke bazilike s tri apside te je najmonumentalnija od svih dalmatinskih romaničkih crkava, jer je jedina presvođena u sva tri broda. Dogradnjama u 14. i 15. stoljeću, romaničkom je pročelju dodan atrij, krstionica na sjeveru i zvonik na jugozapadu. Nad bočnim brodovima sagrađene su galerije, a na pročelju je dodana nova rozeta. U 15. stoljeću dograđena je kasnogotička kapela sv. Jeronima sa sjeverne strane, renesansna kapela sv. Ivana Trogiranina te sakristija. Umjetničkoj vrijednosti pridonose brojne grobnice i oltari smješteni u unutrašnjosti katedrale.

Glavni ulaz u katedralu vodi kroz Radovanov portal, najznačajniji srednjovjekovni portal u ovom dijelu Europe. Portal je građen u doba vladavine hercega Kolomana čemu svjedoči natpis u podnožju lunete, datirajući ga u 1240. godinu. Nazvan je po njegovu autoru, a današnjem izgledu portala prethodilo je nekoliko pregradnji u čijoj su realizaciji, uz Majstora Radovana, sudjelovali i gotički majstori. Skulptura portala karakterističan je primjer gotičkog realizma i humanizma, s obilježjima romaničkog stila. Skulpture portala obrađuju ikonografski program Prvoga grijeha (skulpture Adama i Eve na vanjskim dovratnicima) te Otkupljenja predstavljenog središnjim motivom Rođenja Kristova na luneti portala. Ovo je jedini primjer koji za središnju temu lunete portala uzima Kristovo rođenje, umjesto Posljednjeg suda koji se nalazi na većini glavnih portala toga doba. Osim Rođenja Kristova, Radovan je izradio i veći dio unutrašnjeg luka s prizorima Navještenja, Poklonstva kraljeva i Josipovog sna, kao i unutrašnje dovratnike ukrašene alegorijama mjeseci i prikazima radova vezanih uz njih. Gotički majstori izradili su reljefe vanjskoga luka na kojem se nalaze motivi iz Muke Isusove sa središnjim prizorom raspetog Krista. Portal uokviruju dva reda dovratnika ukrašenim reljefima i prikazima apostola te dva stupa s prizorima lova i zvijeri. Dovratnike u podnožju nose telamoni, dok vanjske strane konzole s lavovima na kojima se nalaze skulpture Adama i Eve.

Skulptura Sv. Jeronima nalazi se u katedrali sv. Lovre u Trogiru, u kapeli svetog Ivana Trogiranina. Kapela je prigrađena romaničkoj katedrali u Trogiru te je remek-djelo dalmatinske rane renesanse. Projektiranje i gradnju kapele te oblikovanje njene figurativne opreme od 1467. do 1482. godine vodio je Nikola Firentinac, u suradnji s Andrijom Alešijem. Kapela se odlikuje pravokutnim tlocrtom i bačvastim kasetiranim svodom. U središtu se nalazi oltar sa sarkofagom sveca, a prostor je obogaćen s dvanaest skulptura koje su između 1482. i 1559. godine izradili brojni majstori među kojima su Andrija Aleši, Ivan Duknović te Nikola Firentinac. Skulptura svetog Jeronima odaje skladnost, majstorsku izvedbu detalja te pripada najboljim djelima Nikole Firentinca. Sv. Jeronim, autor prijevoda Biblije na latinski jezik, prikazan je uz lava kojemu je prema legendi izvadio trn iz šape, nakon čega mu on postaje vjerni pratitelj.

U predvorju katedrale nalazi se krstionica graditelja Andrije Alešija i Nikole Firentinca, čija je unutrašnjost primjer sinteze gotičke i renesansne umjetnosti. Nad vratima je reljef Kristova krštenja, dok se u unutrašnjosti krstionice nalaze putti s vijencima cvijeća, reljef sv. Jeronima u spilji te oltar s kipom sv. Ivana Krstitelja. Nikola Firentinac prikazuje figuru Ivana Krstitelja obučenog u runeni plašt, s karakterističnim ikonografskim obilježjima- janjetom kojeg Ivan Krstitelj drži u ruci.